Pokreće Blogger.
Prikazani su postovi s oznakom knjige. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom knjige. Prikaži sve postove

Soba bez knjige je kao tijelo bez duše

>> subota, 23. travnja 2011.


"Soba bez knjige je kao tijelo bez duše."                                 - Ciceron


Svako od nas voli da lijepo izgleda i dnevno pred ogledalom provede dosta vremena. Ali ne smijete zaboraviti uljepšavanje svoje duše, uvijek nađite vremena za to.  Jedan od načina da nahranite svoju dušu jeste da pročitate zanimljivu knjigu. Nakon napornog dana na poslu ili zatrpanog obavezama, najljepše je odvojiti koji trenutak za sebe, i umjesto da sjedite pred televizorom, napravite si ugođaj, prigušite svjetlo, opustite se i upustite u svijet knjiga i mašte.

Zbog toga  danas kao najvažniju temu u Malim ženskim temama posvećujemo čitanju i obilježavanju Svjetskog dana knjige. Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se 23. aprila svake godine kao simboličan datum u svjetskoj književnosti jer je toga dana 1616. godine umro Miguel de Cervantes, a rodio se William Shakespeare . Sama  ideja o proslavi čitanja knjiga zasniva se na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na dan Svetog Jurja.

A kako najbolje obilježiti  dan knjiga i napraviti dobar provod za sebe i svoje društvo: Posjetite ovogodišnji sajam knjige u sarajevskoj Skenderiji.  Sajam je otvoren u srijedu i traje do ponedjeljka.  Ulaz za odrasle je 2 KM, za djecu 1 KM, a otvoren je od 10 do 19 sati.

Na sajmu možete kupiti knjige po najvećim popustima do sada,  pratiti brojne promocije knjiga koja priređuju organizatori i izdavači, okrugle stolove, susrete ...

Ono što ćete „na prvu“ primjetiti jeste mnoštvo naslova beletristike,  koju uglavnom možete kupiti od 8 KM do 20 KM.  Ako želite jeftinije knjige takvog  sadržaja moći ćete ih pronaći na štandovima izlagača iz Srbije koji su i najbrojniji – Laguna, Prozaik, Partenon BG. .. Preporučujem također posjetu štanda BG izdavača Mono i Manjana, koji su svoje najčitanije knjige reizdali u džepnom izdanju i sad se prodaju po 5 KM komad.  Na štandu VBZ  Sarajevo ( sami početak kod ulaza Sajma)  možete kupiti knjige jeftinije od 3 do 6 maraka.

Želite li kupiti nešto svojim najmlađim: djeci, sestrični, prijateljicinim mališanima, obavezno pregledajte štandove svih BH izlagača, jer zaista imaju bogatu ponudu bojanki, slikovnica i knjiga sa raznim igrama po jednu, dvije ili tri marke! I ako uzmete nekoliko knjiga, obavezno će i tada spustiti cijenu.
Sajam nudi i specijalizirane štandove sa raznoraznim enciklopedijama, stručnim izdanjima, tako da će oni željni napretka u obrazovanju naći ponešto i za sebe.

Ako planirate posjetiti sajam, morate biti spremni na gužvu, pregled mnoštvo štandova – zato budite dobro pripremljeni – ponesite neko osvježavajuće piće, jer će vam trebati najmanje sat vremena da sve obiđete. Svi prodavači su izuzetno ljubazni i susretljivi, tako da će vam olakšati to vrijeme, i pomoći u odabiru.  Na sredini sajma, gdje se održavaju promocije knjiga, postavljene su klupice i stolice gdje možete sjesti, odmoriti i pogledati koji novi naslovi će se uskoro pojaviti  u knjižarama.




 Tekst i fotografije by J.

Read more...

Sajam knjige: knjige koje želim pročitati

>> ponedjeljak, 18. travnja 2011.

Danas s vama želim podijeliti jednu knjigu koju želim pročitati, pa se nadam da ću je naći na sajmu. U Laguninom izdanju je, košta 13 KM, pa na sajmu očekujem da bude još povoljnija. Ne znam vam baš objasniti što me privlači ova knjiga, ali možda se i vama opis svidi pa vas povuče kao i mene. A nadam se da je među vama neko ju i pročitao i da će podijeliti s nama svoje impresije i preporuke.

Dok Evropa još uvek ismijava nacizam, Beograd gradi dvije bogomolje: katoličku crkvu Svetog Antuna i budističku pagodu. Potonju za svoje privremene sugrađane Kalmike, porijeklom Mongole, koji su sa Belim Rusima pobjegli pred Oktobarskom revolucijom. Kalmička devojčica Kaja za to vrijeme trenira mačevanje, odlazi na jahanje, uči jezike i baca pod noge sve muškarce koje susretne: od kosookih vršnjaka do američkog poslanika u Kraljevini Jugoslaviji. Pa i jednog Nijemca – budućeg ratnog zločinca. Jedina koja pokušava da joj stane na put je Mica Đurđević, novelistkinja, agilna članica Društva za uljepšavanje Vračara i učiteljica u beogradskoj Boračkoj školi za mačevanje i boks

Opis je preuzet sa Laguninog sajta.

Roman je dobitnik regionalne nagrade  „Meša Selimović“ .

Read more...

Otmjenost ježa , knjige koje vam želim preporučiti, drugi dio

>> subota, 16. travnja 2011.

Jedan od novih romana,  djelo Muriel Barbery, bio je za mene pravo osvježenje i još jedna knjiga koja mi se jako dopala. To je knjiga o kućepaziteljici u jednoj od francuskih zgrada punoj uglednih i imućnih porodica i jednoj od stanarki, djevojčici koja na početku knjige objavljuje svoju odluku da počini samoubitstvo, u glavnom iz prezira prema svojoj porodici i okolini i toga što već vidi svoj tok života bez ikakvog načina da ga promijeni u nešto što ne prezire.


Kućepaziteljka samu sebe opisuje kao ružnu, neuglednu, nesređenu ženu, koja nikad nije držala do ljepote i izgleda, ali čitav život čita i uživa u književnosti, filozofiji, historiji i svim vidovima umjetnosti.
Paloma je dvanaestogodišnjakinja,  kćerka imućnih uglednih roditelja, jako inteligentna i neobična.
Obje kriju koliko su intelignetne, koliko opažaju i na koji način vide ostale stanare i ljude koje susreću, kako preziru njihovu površnost i malograđanštvinu, ali nekako naslućuju to jedna kod druge.

Ovo nije knjiga fokusirana na samu fabulu, prati tok misli Palome koji ona zapisuje kao svoje pripreme za samoubitstvo i razmišljanja same Rene. Ovo je knjiga koja pokazuje da nije važno kako se rodiš, nego šta sanjaš i kako živiš.

Godilo mi je da citam necije misli o poimanju svijetu, smislu zivota, o preziru prema malograđanskim vrijednostima i ismijavanju onih koji sebe smatraju visinom u drustvu. Ta ideja da znanje i ukus ne moraju biti rezervisani iskljucivo za bogate i otmjene, one kojima po rodjenju u visokoj klasi pripada samo po sebi, nego da je dostupno svima koji imaju želju za istim. To rušenje predrasude da i obična kućepaziteljica bez ikakvog formlanog obrazovanja može uživati u ruskoj književnosti, njemačkoj klasici i japanskom filmu, koliko god djelovala nevjerovatna ujedno je i utješna.

Dalje, to da djevojcica od 12 godina moze prepoznati u kakvom besmislu i pretvaranju živi njena porodica i osjetiti potrebu da promatra svijet oko sebe drukčijim očima..eto to mi se sve jako svidjelo.


Da ne bih napisala previše i time vam pokvarila uživanje u knjizi ukoliko se odlučite na istu, podijeliću s vama samo jedan zapis iz Palomine knjige:
"Aj aj aj, pomislila sam, znači li to da tako treba voditi život? Uvijek u ravnoteži između ljepote i smrti, pokreta i njegova nestanka? Možda to znači biti živ: loviti trenutke što umiru."
I da, nemojte misliti da je ovo tako naivan roman u kojem su likovi tako crno bijeli, nije to baš tako, ali to ćete vidjeti već sami..


Read more...

Knjige koje su aktuelne: Milenijum trilogija, Muškarci koji mrze žene

>> četvrtak, 14. travnja 2011.

Prethodnih godinama sam često kupovala i čitala nova izdanja i aktuelne knjige, pa sam se u jednom momentu umorila od poplave romana o princezama, carevima, haremima i svim istočnim carstvima, kao i onih teorija zavjere Dan Brown-a i opusa aktuelnih pisaca.

Iz tog razloga sam prošle godine okrenula se nekim drugim žanrovima,  i tako sam propustila pročitati mnogo onih naslova koji su se nalazili na listama bestselera, pa vam stoga i nisam baš korisna za kupovinu aktuelnih knjiga.



Milenium trilogiju sam bar počela čitati, tačnije, pročitala sam prvu knjigu, Muškarci koji mrze žene, počela drugu i tu negdje mi je bilo dosta za sad. Ipak, iako to nije tip knjige koji me oduševljava, bilo bi licemjerno od mene da kažem da je loša za svaku knjigu koja me zarobi tako da u tri dana pročitam nekih 500 stranica.

''Muškarci koji mrze žene'' je roman koji počinje kao priča o razotkrivanju privrednog kriminala, da bi jako rbzo prešla o traženju unuke bogatog industrijalca koja je nestala prije mnogo godina, odnosno načina nejnog nestanka ili njenog ubice. Time započinje razotkrivanje mračne porodične tajne, uz paradu likova koji su članovi porodice ili su bili uključeni u tu porodičnu priču.
Taj zadatak je nekim slučajnim okolnostima dobio novinar Mikael Blomkvist, koji je u knjizi predstavljen kao najpoželjniji neženja kojem nijedan ženski lik ne može odoljeti, bilo da ima 20 ili 50 godina (nešto kao James Bond, samo inteligentnija verzija), a on još slučajnije angažuje Lisbeth Salander (24), mršavu i samodestruktivnu hakericu fotografske memorije, traumatične prošlosti i nadprirodne inteligencije. I tako oni odu u neko Švedsko selo, u sred ničega i daleko od svega da rješavaju tu misteriju i bave se porodicom u kojoj svi sumnjivi i na svoju ruku.


Sam naslov knjige se kroz knjigu prati sa statističkim podacima o broju zlostavljanih žena, sa pričama o traumama same Lisbeth, a naravno sve to vodi do uzroka tog nestanka.

Pisati kritiku i tražiti umjetničku vrijednost u knjigama koje su, kao trileri i krimići, prije svega zabavnog karaktera, ja stvarno ne vidim potrebu ni smisao, tako da od ove knjige nemojte očekivati neku duhovnu nadogradnju  i onda nećete biti ni razočarani :)

Čitanje  vam sigurno neće biti dosadno, pa ako tražite štivo koje će vas zabaviti i odmoriti, tada vam preporučujem ovu knjigu, a vjerujem da će sajam knjige biti preplavljen istom.

Read more...

Sajam knjige: knjige koje vam želim preporučiti, prvi dio

>> ponedjeljak, 11. travnja 2011.

U najavnom postu za sajam knjige u Sarajevu sam obečala podijeliti s vama neke od onih knjige koje su mene odševile, dotakle, nasmijale ili rasplakale u toku prethodne godine. Potrudiću se da vam u nekom od narednih postova spomenem i one koje nisu tako duboko na mene djelovale, ali koje su aktuelne i dovoljno zanimljive za pročitati.
Prva knjiga koju vam želim spomenuti i koju bih definitivno svakome preporučila je Kradljivica knjiga, Markusa Zusaka. Knjigu sma prve godine njenog pojavljivanja na našim policama izbjegavala. Zato sam imala dva razloga. Prvi: Ne volim kad neku knjigu ti toliko guraju pod nos da ti postane muka od njene naslovne stranice i hvalsopjeva o njoj. Drugi: nacistička Njemačka, drugi svjetski rat, djeca i smrt- to je više razloga, spojena zajedno čine jedan velik.
Ali bila samu krivu, mnogo.
Narator priče je sama Smrt. Njene rečenice su tako britke i ironične, da je doživljavamo na sasvim novi način. Smrt u stvari gleda na ljudski rod, ogorčena je na ljudsku destruktivnost i to koliko joj posla zadaje sa ratovima, komentariše moral i ljudksa shvatanja, i u svemu tome prati priču male djevojčice Liesel.
''To je mala priča o:
devojčici
harmonikašu
nekim fanatičnim Nemcima
jevrejskom bokseru
i stvarno mnogo lopovluka''
“Iz nekog razloga, ljudi na samrti uvijek postavljaju pitanja n akoja znaju odgovore. Vjerovatno da bi umrli znajući da su u pravu.”
''Ubija me nekad to kako ljudi umiru.''
To su samo neke od rečenica kojima vas Smrt jednostavno nasmije.
Glavni likovi knjige su djeca, djevojčica Liesel, koja je udomljena u  jednu njemačku porodicu koja nije baš ispravna s nacistističke tačkle gledišta i njen drug, dječak Rudy, koji je zaljubljen u nju i koji joj pomaže u njenoj maniji krađe knjiga. Knjiga je tako divno napisana, poetično, da se smijete na dječije vragolije i avanture, na odnos dječaka i djevojčice, na mamu koja je namčor što stalno galami okolo i lupa vas drvenom kašikom, a u stvari je jedna velika dobrica, ali i da se rasplačete, i to mnogo puta, da zapamtite kako se radovati malim stvarima u doba velikog zla, da ne zaboravite kako treba ostati čovjek i kad se to nikako ne isplati.

Ovo je knjiga koju definitivno trebate potražiti na sajmu ako je niste već pročitali, a ako ne znate šta da nosite na sajam, evo jedne male isnpiracije, udobne i ujedno chic:
Sajam knjige

Read more...
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

About This Blog

Blog template by simplyfabulousbloggertemplates.com

Back to TOP